Nas "Narod"

Nakon pijacne kupovine u Loparama, krenem polako svojoj kuci. Vozim lagano "dvojku" dizelasa, koji se sav raspada, ali "gura" i spazim jednog djeda sa stapom kako polako ide uz uzbrdicu, korak po korak. Vidim, malo mu je tesko da se krece. Preteknem ga mojom "dvojkom"  i zaustavim se, pa izadjem da ga pitam da podje sa mnom kolima. On sjede kraj puta na jedan kamen, zahvali mi se i zamoli me da malo pricekam da se on odmori. Upita me ko sam i odakle sam. Kad je vidio da sam "domaci" razveze pricu. Tada vidjeh da bi djed vise volio da poprica sa nekim nego da nastavi put.  Poceo je o obicnim stvarima, a onda duboko uzdahnu i nastavi zamisljeno da prica:

"Narod  kao narod. Dadnes mu malo novaca i eto ti nesrece. Sa tim novcima, misli narod, da je osvojio citav svijet, a ne zna da je sam sebe zaboravio. Nekada se znalo ko sta radi. Bilo je uvijek gazda, a i nadnicara, to jest radnika. Znalo se pravilo, a jos vise znalo se cijeniti ako kod nekog nesto zaradis. Bilo je mnogo vise postovanja i prema starijima. Danas ima na sve strane novopecene, a radnika nema ni za lijeka. A neki su morali da se povinuju novom vjetru sto duva, pa i oni sto su posteni bili, morali su da saviju rep, jer nemogu da prezive. Danas posten biti i prezivjet' je veoma, veoma tesko.

Nekad se pila kafa kod komsija, rodjaka, sa bratom, sa poznanikom ili prijateljom. Nije bilo puno novaca, ali zdravog razgovora, kafe, domace rakije je bilo svagda i nije falilo. A, i ako nekad nestane toga, uvijek je bilo ciste, hladne bunarske vode. Kafa se kupovala "nepecena". Purilo se na vatri. Bili su rucni mlinovi, pa se uvijek mljelo rucno kad' ti zatreba i uvijek smo imali svjezu kafu. Uz kafu se vodio neki razgovor, a najvise kako ce godina da rodi. Nagadjalo se svasta, ali sve pozitivno i niko nije planirao da nekom naudi, nego je svako volio da malo poprica, popije kaficu, pa bogami i poneku rakijicu. Kada rakija malo zagrije, onda se tek otvarao razgovor. Pricalo se o svemu i svacemu.

Danas kad pogledas oko sebe, vidis nesto neobicno. Napravljene nove kuce. Nesto sto kazu ljudi moderno. Ne smijes da nalozis vatru u kuci. Kazu nemoj pocadice kuca i ode skupi namjestaj. Pokvarice se zidovi ofarbani u razlicite boje. Skupa kuhinja, sto je kupljena i skupo ugradjena, moze da se pokvari, jer ona sluzi samo za gledanje, a ne za kuvanje, pa tako ja zivim u ljetnoj kuhinji i ljeti i zimi. Samo nemam sa kime da popricam osim sa mojom babom. Ove moje komsije su pomrli, a ovo sto je u selu ostalo, ne mozes im prici ni sa roguljama. Svi se nekud zure i uvijek nose sa sobom neke pokretne telefone. Nemaju vremena ni za casicu razgovora.........

 

 

 

 

 

 

 

smiley    DOBRODOSLI NA NASU ZAJEDNICKU STRANICU   www.piperi.ch   wink

 

enlightened

 

 

 

 

smiley smiley smiley smiley smiley smiley smiley smiley smiley smiley smiley smiley

 

 

 

 

 

 

 

Prijava

Prijava preko Facebook

Slike

Copyright © Piperi.ch. Sva prava zadržana.
Design by : Boban.